Marie [maʀi'], Pierre, francuski neurolog (Pariz, 9. IX. 1853 – Cannes, 13. IV. 1940). Nakon studija medicine specijalizirao je neurologiju kod J. Charcota u Parizu, tada vodećega francuskog neurologa. God. 1886. prvi je opisao akromegaliju povezavši to stanje s tumorom hipofize. Proučavao je afaziju i druge neurološke poremećaje govora. Kao pročelnik Katedre za patološku anatomiju na Medicinskom fakultetu u Parizu (1907–17), unaprijedio je studij patologije, osnovao patologijske laboratorije i muzej. Za vrijeme I. svjetskog rata proučavao je i liječio neurološka stanja ranjenika. Dao je doprinos neurologiji opisavši niz bolesti i sindroma, napose poremećaja govora, neuromuskularnih poremećaja te postavio temelj razvoju neuroendokrinologije. Nekoliko bolesti i sindroma veže se uz njegovo ime: hipertrofična plućna osteoartropatija (Marie-Bamberger), ankilozantni spondilitis (Strümpell-Marie-Behterev) i dr.